„Svako poslovno sposobno lice koje u svojstvu autora, urednika ili izdavača prouzrokuje štetu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem nečeg neistinitog, odgovorno je za klevetu“, kaže član 5. postojećeg Zakona o zaštiti od klevete Republike Srpske koji je usvojen 25. jula 2001. godine u Narodnoj skupštini RS.

Dakle, ako neki novinar napiše ili kaže nešto neistinito protiv nekog političara, taj političar u skladu sa Zakonom o zaštiti od klevete ima pravo da angažuje advokata i protiv njega podnese tužbu za klevetu sa zahtjevom za naknadu štete. Dosadašnje sudske presude po tužbama za klevetu kreću se od hiljadu do šest hiljada maraka, dakle u visini kazni predviđenih izmjenama Krivičnog zakonika RS kojim se kleveta kriminalizuje i postaje krivično djelo.

Dakle, novinari se kampanjom „Stop kriminalizaciji klevete“ ne bore za to da imaju pravo da pišu šta hoće, da iznose klevete i nekažnjeno blate bilo koga, već protiv toga da kleveta postane krivično djelo.

Šta to znači? Znači da se stvara potpuno pogrešna slika u javnosti, jer novinari ne stoje iza onih koji blate njihovu profesiju i koji skriveni iza portaloida bljuju laži i izazivaju opravdan gnjev i revolt.

Ne stoje ni iza onih koji su skriveni iza devet dolina i devet planina, (čitaj granica) i bez ikakve imovine na sebi iz koje bi se naplatile stotine hiljada maraka pravosnažno dosuđene odštete za klevetu, zbog laži koje su napisali.

Ali ni prvi, ni drugi, zbog kojih se, da se ne lažemo i ne žmurimo, vlast u ogromnoj mjeri i odlučila na donošenje nakaradnih i neprihvatljivih izmjena Krivičnog zakonika, dakle ni prvi, ni drugi ne predstavljaju opravdanje za gušenje slobode govora. Pogotovo što predloženim izmjenama KZ-a ni prvi, ni drugi neće biti spriječeni i onemogućeni da i dalje čine nepočinstva. Prvi će se i dalje kriti iza portala bez impresuma i pljuvati po političkim protivnicima, (često po protivnicima vladajuće strukture, khm!), a drugi će i dalje biti nedostupni „organima gonjenja“.

Dakle, vraćamo se na početak, a to je da je pitanje klevete regulisano postojećim Zakonom o zaštiti od klevete uz puno poštovanje prava zagarantovanih Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama i uvažavanje standarda koje je u svojim odlukama zauzeo Evropski sud za ljudska prava. I da novinari mogu i treba da odgovaraju za klevetu, ali prema postojećem zakonu, a ne da budu izloženi krivičnom progonu.

Vlast treba sa dnevnog reda sutrašnje sjednice povući Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika RS, ali ne zbog toga što su takav zahtjev ispostavile jalove opozicione stranke sa sve nesrećnim Željkom Dubravcem, već zato što zakon ne valja, zato što niko od njega nema koristi i zato što je podložan zloupotrebama i višestruko štetan (sutra možda baš po one koji se danas zalažu za njegovo usvajanje).

Umjesto predloženog zakona od koga opravdano strahuju i novinari koji zbog svog profesionalnog rada nikada do sada nisu bili na meti tužbi za klevetu, neophodno i prijeko potrebno je donijeti zakon o medijima. Tim zakonom treba regulisati niz otvorenih pitanja iz ove neuređene oblasti, među kojima je ključno pitanje vlasništva nad medijima koje podrazumijeva regulisanje pravnog statusa portala bez impresuma preko kojih se uglavnom i plasiraju klevete.

Kada se to pitanje zakonski uredi, garantujem da niko iz medijske zajednice neće praviti problem da se za plasiranje laži i kleveta preko portala bez impresuma odgovara – krivično. I tačka.

Darko Momić Čkalja: Slobodno.org