BANJALUKA – Zvanično, lov na novinare u Republici Srpskoj počeo je u avgustu ove godine usvajanjem izmjena i dopuna Krivičnog zakonika Republike Srpske.

Na novinare koji misle svojom glavom i svojim radom ukazuju na kriminal i korupciju koji vlada. Ili možda ne vlada? Građani su ti koji to procjenjuju, a vlast je ona koja smatra da onaj koji piše o sunovratu ovog društva treba krivično da odgovara. Pred kim? Pred pravosuđem Republike Srpske koje je prema svim demokratskim standardima i parametrima duboko uvučeno u pravosudno – političko mafiju?

Zvanično, lov na novinare je počeo u avgustu ove godine, ali, nezvanično, traje skoro dvije decenije.

“Kada vas neko targetira kao izdajnika Republike Srpske, to se onda odnosi i na vaš privatni život. To je nešto što se mora mijenjati. Dok god vlast ne promijeni svoj narativ, ovo će se sve više dešavati. Ova dešavanja nisu od juče, od 2006. do danas, i stalno se podiže ljestvica, to se sve radi sistemski i studiozno. Imamo kriminalizaciju klevete, zakone o nevladinom sektoru, najavljen je Zakon o medijima, pa čak i Zakon o neprijateljima RS. Cilj je potpuno ugušiti slobodu govora”, kaže Siniša Vukelić za Buku, predsjednik Kluba novinara Banjaluka.

Do slobodnih i necenzurisanih vijesti može se doći, jer ima medija koji se bave pitanjima od nacionalne važnosti, medija koji ne šire govor i mržnju, medija koji su tu da pruže informaciju. Informaciju o realnom stanju u društvu, informaciju o stvarnom dugu i ekonomskom krahu institucija, informaciju o besmislu političkog prepucavanja.

To pokazuje ipak koliko su ti mediji važni, iako ih je malo, smatra Siniša Vukelić, i dodaje da je očigledno da vlast sve prati.

A da prati, jasno je rekao Milorad Dodik, predsjednik RS, i to novinarki N1, Snježani Mitrović, prije nekoliko dana, uz salvu uvreda i nepristojnih komentara. A novinarka Mitrović je samo pokušala da dobije odgovor na dnevno – politička dešavanja.

“Ipak, sama činjenica da je predsjednik RS rekao da se prate mediji, smatramo da u to treba da se uključe i institucije poput Tužilaštva i da ispitaju da li je to tačno. S obzirom na to i da to nije prvi put da je tako nešto Milorad Dodik rekao, i za novinare i za narodne poslanike, mislim da bi tu trebalo da se uključe i Odbor za bezbjednost NSRS, koji je za to nadležan, i možda čak formira i sazove Anketni odbor. Ministarstvo unutrašnjih poslova RS je reklo da ne prati nikoga, onda to znači da ili MUP skriva informacije ili predsjednik RS ima neke vaninstitucionalne organe i tehniku kojom to ostvaruje, što je kršenje Ustava RS. Ukoliko ni to nije tačno, onda dolazimo do toga da je Milorad Dodik spreman da laže, sve s ciljem da bi zastrašio novinare i podigao nivo autocenzure. Zabrinjavajuće je, ako je osoba na toj poziciji spremna da se služi takvim stvarima, samo kako bi ugušio slobodu govora”, poručuje Siniša Vukelić.

A da je spreman na mnogo toga, Milorad Dodik je pokazao mnogo puta. Toliko primjera osionosti i bahatog ponašanja prema pripadnicima medijske zajednice je bilo da ne mogu stati u samo jedan tekst ili se izbrojati na prste dvije ruke. Pa da krenemo redom unazad nekoliko godina.

Poseban trn u oku lideru SNSD – a je BN televizija, a napadi na novinare, posebno banjalučkog dopisništva, sve su učestaliji. Tijana Milinković, koja je bila njegova meta posljednji put, a i u nizu prethodnih srčanih i neosnovanih kritika na račun BN televizije, kaže za Buku da su komentari i napadi Milorada Dodika sve opasniji.

“Kada dođete u situaciju da uveče, sa dvoje male djece, morate da zaključavate vrata, i da obazrivo šetate na ulici, izbjegavajući veće mase ljudi, to onda govori da ovo više nije demokratsko društvo, a uslovi za rad u profesiji kojom se bavite i od koje živite, maltene da ne postoje. Ipak, ja ću se boriti i nastaviti da izvještavam o svemu onome što su me moji roditelji naučili da je ispravno, a u ovoj zemlji ne funkcioniše. Nastaviću, jer sam to dužna to svojoj djeci. Iako ne uspijem, barem ću znati da sam pokušala i da nisam saginjala glavu i ćutala o onome što svi vide, ali zbog ličnog komfora se ne usuđuju da o tome javno raspravljaju”, rekla je Milinkovićka.

A da su napadi Milorada Dodika poslužili mnogima kao povod i za fizičke obračune sa neistomišljenicima, najbolje pokazuje uništavanje lične imovine i automobila urednika portala Buka, Aleksandra Trifunovića i novinara Nikole Morače, i to u jeku izmjena Krivičnog zakonika RS, i kriminalizacije klevete.

Počinilac je pronađen, i kako je sam rekao, uradio je to, jer mu se nije svidio način na koji ovi novinari rade. Sramna izjava nakon još sramnijeg poteza uništavanja tuđe imovine ispred stanova gdje novinari žive, na kraju krajeva, i ne čudi s obzirom na to da je u ovom slučaju Milorad Dodik otišao toliko daleko i bezobrazno izjavio da ga ne bi čudilo da su to novinari sami sebi uradili.

A koliko su opasne ovakve izjave, i koliko zaleta daju pristrasnim i ostrašćenim pojedincima, vidjelo se na primjeru Vladimira Kovačevića, koji je, prije nekoliko godina, nakon što je završio radni zadatak prilikom okupljanja grupe “Pravda za Davida”, u Banjaluci, brutalno pretučen ispred svoje zgrade. Kovačević nije dobio imena nalogodavaca, niti će se, po svemu sudeći, pravosudne institucije time baviti, a nakon svega Kovaćević kaže da Buku da je stanje u društvu po pitanju rada medijske zajendice, sve gore. Nakon svega, u potpunosti se obrnuo sistem vrijednosti, a vlast je, “pametno”, svu pažnju usmjerila na novinare.

“Novinari u Republici Srpskoj, prije svega, trpe finansijski pritisak, jer rade za očajne plate, uglavnom prinuđeni da zbog malih primanja rade više poslova. Sa druge strane, trpe ogroman politički pritisak, tu govorim o novinarima koji nisu pristali da pišu onako kako im se servira iz različitih kabineta, a takvih je u Republici Srpskoj pozamašan broj. Konstantan život sa tim da vam najmoćniji ljudi u državi stavljaju različite etikete na čelo, a da dobar dio stanovništva vjeruje takvim optužbama na račun novinara je naporno. Ako vi morate nekome objašnjavati da vi pošteno radite svoj posao koji se sastoji i od otkrivanja afera, kriminala i ukazivanja na korupciju umjesto da se posvetite svom poslu, onda imate problem”, kaže Kovačević.

Ovdje je, pored toga što je obrnut sistem vrijednosti, kaže on, pa najbolje žive oni koji ne prezaju ni od čega i oni koji ne mogu ni u ludilu da opravdaju svoju imovinu, a danas su magistri i poslanici, poremećen i sistem prioriteta.

“Politika je vješto pažnju javnosti usmjerila na aktiviste i novinare, a javnost kakva jeste više se zanima iz kojih izvora novinar dobija pošteno zarađeno platu od toga na koji način neko sa platom od dvije ili tri hiljade vozi automobil vrijedan 100.000 ili ima nekoliko stanova u Banjaluci, Beogradu, Budvi”, objašnjava Kovačević.

Političari na vrhu piramide su stvorili atmosferu linča novinara koja je, naposlijetku, predstavljena kao zaštita od klevete. A sve je počelo jako davno. Gordana Katana, novinarka iz Banjaluke, koja pamti i kako je izgledalo ratno novinarstvo, bila je jedna od prvih novinara koji su doživjele kroz svoj radni vijek salvu uvreda i prijetnji od strane Milorada Dodika.

“Nivo osionosti ne samo političara nego i cijelog spektra ljudi koji su dio javne scene, a u uskoj su vezi s vlašću, dostigao je tolike razmjere da, nažalost, gotovo svakodnevno svjedočimo uvredama, prijetnjama, ali što je pogubnije i fizičkim napadima. Posebno je teška situacija u Republici Srpskoj, a eksponent verbalnih napada i prijetnji prema novinarkama/novinarima i medijskim kućama je entitetski predsjednik Milorad Dodik. Slijedom toga isti obrazac ponašanja preuzima i znatan broj članova njegove stranke , SNSD-a, osobito na lokalnom nivou”, kaže Buku Gordana Katana.

U takvoj situaciji, kada umjesto odgovora na pitanja od interese za javnost, kaže Katana, slijede uvrede i nemogućnost na informaciju posao novinara se u cijelosti obesmišljava.

“No ja bih podsjetila, prateći rad Dodika ovih 28 poratnih godina da su mu uvijek novinari i mediji bili svojevrsna meta. Dok je bio opozicionar, to je bio RTRS, SRNA, ATV. Nakon što se na vlasti doslovno ukorijenio, nabrojane medije ali i mnoge druge, uglavnom “fantomske”, stavio je pod svoju kontrolu. Sada je svoju oštricu usmjerio na onaj dio medijske scene koji nije uspio kupiti”, kaže Katana.

Poseban problem, prema njenom mišljenju, u ovom trenutku jeste institunalizacija represije. Prvo, kroz vraćanje verbalnog delikta u krivično zakonodavstvo, potom nacrta Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija i najave donošenje novog zakona o medijima.

“Stoga novinarska zajednica svjedoči kontinuitetu sužavanja slobode na profesionalan i slobodan rad, na ograničavanja slobode javne riječi. To bi, dugoročno gledano, za posljedicu moglo imati svojevrsne oblike autocenzure, a RS zatvoriti u muk i mrak”, kaže Buku Gordana Katana.

Katana kaže da su prijetnje o praćenju i prisluškivanju imale svoju istoriju i u dvijehiljaditim godinama, a to joj je otvoreno i rečeno prilikom jednog upada policije u porodičnu kuću u kojoj živi sa suprugom. Etikete plaćenika i izdajice koje su joj nalijepljene imale su odraz i u njenom privatnom životu, te nije bilo nimalo prijatno obavljati svakodnevne aktivnosti, objašnjava Katana.

Iako ne jedini, Milorad Dodik, sa različitih pozicija i funkcija koje obavlja još od devedestih godina, prednjači u otvorenim napadima na novinare. Sada su mu u fokusu BN i N1 televizija, te portali Buka i Capital. Dodik ih je nedavno, na jednoj od press konferencija, otvoreno nazvao izdajnicima Republike Srpske. Etiketirajući ove četiri medijske kuće kao “neprijatelje srpskog naroda” i “rušitelje Republike Srpske”, Milorad Dodik je dao signal desetinama hiljada svojih glasača, sljedbenika, članova SNSD-a, koalicionih partnera, ali i institucijama koje kontroliše, da se na bilo koji način obračunaju sa zaposlenicima N1, BNTV, Capitala i Buke.

Koliko na građane utiču ovakve izjave koje prolaze bez ikakvih sankcija, govori anketa koju je uradilo Udruženje “BH novinari”, i prema kojoj čak 74 odsto građana smatra da je opravdano udariti novinara.

Novinari i mediji u BiH su tokom 2022. godine bili izloženi čestim političkim pritiscima – broj političkih pritisaka i verbalnih prijetnji novinarima povećan je za 40 osto u odnosu na godinu ranije. Čak trećina prijavljenih slučajeva odnosi se na razne oblike političkih pritisaka, te napada i uvreda od strane političara i javnih zvaničnika. Linija za pomoć novinarima, koja djeluje u okviru Udruženja “BH novinari”, zabilježila je ukupno 79 slučajeva kršenja novinarskih prava i medijskih sloboda.

Prema Svjetskom indeksu medijskih sloboda (World Press Freedom Index), koji su objavili Reporteri bez granica, Bosna i Hercegovina se u prošloj godini nalazila na 67. mjestu i nazadovala je za devet mjesta u odnosu na 2021. godinu.

U 2022. godini u bazi Safejournalists.net registrovan je ukupno 31 slučaj napada, prijetnji i pritisaka na novinare i medijske kuće u Bosni i Hercegovini. Zabilježena su 22 slučaja prijetnji smrću novinarima, verbalnih i drugih oblika prijetnji te političkih pritisaka na novinare i medije. Registrovano je sedam napada i prijetnji upućenih medijskim kućama, te dva fizička napada na novinare.

Da će situacija biti sve nepovoljnija po novinare, odnosno kompletnu medijsku zajednicu, najbolje govori podatak da je u Republici Srpskoj, kako je nedavno potvrđeno za Buku iz okružnih tužilaštava u Istočnom Sarajevu i Banjaluci, već podnesena 21 krivična prijava za klevetu.

Šta bi moglo biti rješenje za kompletnu situaciju nisu sigurni ni sami novinari koje smo pitali, ali jedno je sigurno – podijeljenost medijske zajednice svakako ne doprinosi boljitku.

“I teško je reći da li su za to kriva uredništva ili kolegice/kolege na terenu. Jer nismo nikada svjedočili da su direktno novinari/ ke stali u zaštitu onog/one ko je bio meta verbalnog napada, uvreda. Naknadna saopštenja, kritike, zgražavanja nisu od velike koristi. Razumijem ja da se “na ulicu” izlazi da se u redakciju donese vijest, da ta vijest donosi lajkove, gledanost, ali onda nikoga ne treba čuditi kada i sami postanemo vijest”, poručuje novinarka Gordana Katana.

Iz Udruženja “BH novinari” najavili su osnivanje Fonda za zaštitu novinara u BiH, koji bi trebalo da počne sa radom od sljedeće godine, a s ciljem da to bude dugoročni i održivi način zaštite novinara tokom obavljanja posla. Osim direktne zaštite novinara, cilj je i da se novinari ohrabre da slobodnije istupaju i da ne postoji strah da bi mogli trpjeti posljedice zbog svog izvještavanja, posebno kada su u pitanju političari i druge javne ličnosti koje imaju veliku moć.

Marko Divković, predsjednik “BH novinara”, rekao je da sva dostupna istraživanja koja su provedena u BiH u proteklom periodu pokazuju da su novinari sve manje pravno i ekonomski zaštićeni, a situacija se, posebno nakon donošenja odredaba o ponovnoj kriminalizaciji klevete u RS, samo pogoršava. On ističe da i sada postoje mehanizmi zaštite novinara kroz linije za pomoć, ali da obim poslova nije omogućio da se svim zahtjevima uvijek na vrijeme izađe u susret.

Atmosfera linča neistomišljenika okružila je mali broj slobodnih medija i novinara, kako u Republici Srpskoj, tako i u cijeloj Bosni i Hercegovini. A odgovornost za to se slobodno može pripisati političkim liderima koji svoj model ponašanja prenose, kako na institucije tako i na pojedince.

Milorad Dodik u tome svakako prednjači, a to dokazuje i broj prijavljenih napada na novinare u kojima je glavni akter upravo on. Kao po nekom pisanom receptu, na meti su uvijek oni koji ne sagnu glavu dok političar koji je na vrhu piramide govori i oni koji postavljaju logična pitanja.

Reakcija koja stavlja metu na čelo novinarima koji pitaju, nameće još jedno logično pitanje. Čega se to oni boje, ako su toliko siguran u put kojim idu i ispravnost donesenih odluka? Jer novinari koji pošteno rade svoj posao i od njega žive, ne boje se.

Buka