BANJALUKA – Prenošenje tuđih novinarskih tekstova i priloga bez dozvole, iako zakonom zabranjeno u Bosni i Hercegovini, učestalo je toliko da se šteta koju nanosi autorima i redakcijama gotovo više i ne primjećuje.

Ovo je razlog zbog kojeg su pojedine redakcije odlučile da povuku jasnu granicu između dozvoljenog citiranja i krađe novinarskih autorskih djela, pa su angažovale advokate i počele slati opomene pred tužbu ili tražiti naknadu štete. Neke među njima su potpuno zabranile prenošenje autorskih priča.

U redakcijama ovakve poteze pravdaju ogromnim radom koji se ulaže u stvaranje sadržaja, od terenskog rada i istraživanja do produkcije, koji zahtijeva značajna sredstva, da bi to potom neko jednostavno prekopirao i izbjegao da jasno i nedvosmisleno čitaocu objasni da iza toga stoji tuđi rad.

Istraživački portal eTrafika.net prvi je zabranio u potpunosti prenošenje tekstova upravo iz ovih razloga, a njegova urednica Vanja Stokić kaže da su razradili strategiju kako da postupaju dalje sa onima koji ne poštuju njihove zahtjeve.

“Prelomili smo prošle godine, koja je bila veoma teška za sve medije u finansijskom smislu. Portal eTrafika, koji priče ne pravi iz kancelarije, već ide na terene, uvijek teško dolazi do novca za rad. Namučimo se, naši novinari idu u druge gradove, danima rade na sadržaju, a onda to neko prenese i predstavi kao svoje, skuplja klikove na osnovu našeg rada. Pored finansijske strane, smatram da nije fer prema autorima da još neki medij objavljuje njihov rad i da mu ništa ne plate, što nije pravedno. Taj autor se namučio, a onda neko to besplatno preuzme“, objašnjava Stokić.

Razlika između sadržaja i informacije

Navodi primjer jednog medija koji je uporno prenosio autorske sadržaje eTrafike, a njihov urednik je tvrdio da ih promoviše. Osim toga, skidali su i logotipe sa fotografija da se ne bi vidjelo čije su vlasništvo. Potpisali su ih tek kada su dobili komentar na Facebooku da su ukrali tekst i ignorisali upozorenja.

“Iz ovog se jasno vidi da ne razlikuje sadržaj od informacije, da ne zna šta smije da uzme i navede da je uzeo od eTrafike. Neshvatljivo mi je da to ljudi ne znaju, ali možda se malo više prave ludi. Zbog ovakvih primjera je eTrafika u pregovorima sa advokatom da pri prvom slučaju i mediju koji uzme naš tekst i skine logotip, pošalje odštetni zahtjev za isplatu onolikog iznosa koji smo potrošili na stvaranje sadržaja, kao i honorara autoru teksta, onoliki koliki smo mi isplatili. Baš me zanima kakva će biti reakcija vlasnika medija“, kaže Stokić.

Često se, dodaje, dešavalo da kolege ne potpišu portal ili to urade nekim malim, nevidljivim i providnim fontovima, tek toliko da mogu reći da su naveli izvor. Kaže da se dešavalo da potpišu samo autora ali ne i portal, pa da izgleda da je novinar za njih to pisao. Tako stiču privid u javnosti da imaju dosta svojih sadržaja i autora, a ne da ga samo preuzimaju od drugih medija.

“Prenošenje naših tekstova u drugim medijima uticalo je negativno na nas jer su oni koji se bolje pozicioniraju i imaju više pratilaca na društvenim mrežama, kupili sav saobraćaj i čitanost. Oni dobiju klikove i posjetu koji su bili namijenjeni nama. Smanjena nam je bila vidljivost. Nakon uvođenja zabrane, prvi su je pozdravili kolege fotoreporteri koji kažu da je ta odluka dobra i da bi to trebali i drugi mediji da urade. Tako su i oni zaštitili svoj rad. Ne vidim druga rješenja. Vodim eTrafiku 15 godina i ako se do sada nismo mogli dogovoriti, ne vjerujem ni da ćemo u budućnosti. Ne dirajte naše sadržaje i stvarajte svoje“, kaže Stokić.

Opomene pred tužbu za prenošenje

Nezavisne novine su takođe počele sa određenom vrstom zaštite. Njihova glavna i odgovorna urednica Sandra Gojković Arbutina govori da je problem prenošenja vijesti i istraživačkih tekstova toliko raširen da mu se rješenje ne nazire.

“To je problem koji nijedan medij u BiH ne može da riješi osim zvanja, apelovanja i traženja adekvatnog potpisivanja. Dosta medija, sa impresumom ili bez njega, love u mutnom, nastojeći da u tekstu navedu izvor, ali ga ne linkuju adekvatno. Jedino je linkovanje ka originalnom tekstu pravo potpisivanje, sve mimo toga nije adekvatno preneseno“, kaže Gojković Arbutina.

Navodi dobro poznati primjer potpisivanja bez traga na kojem parazitiraju brojni portali, kroz smanjivanja i posvjetljavanja fontova toliko da se ne vidi. Ipak, problem je nepostojanje brzog i efikasnog modela koji bi zaštitio novinare i redakcije, a kaznio one koji krše zakon i kradu tuđe radove.

“Mnogi portali žive na tome, na tuđim tekstovima, ne potpisujući ih ili to rade uz promjene kakve su novi naslov i fotografija. To je problem koji traje dugo. Mi nemamo ujednačenu sudsku praksu koja bi ovaj problem brzo rješavala. Proces je dugotrajan i mediji se ne odlučuju da u njega ulaze“, kaže Gojković Arbutina.

Medijska kuća u kojoj ona radi pripremila je takođe određene mehanizme zaštite kojim planiraju stati u kraj ovim zloupotrebama.

“Mi smo pripremili sa našom pravnom službom jednu opomenu. Do sada smo apelovali da nas adekvatno potpišu, a sada šaljemo opomenu pred tužbu kada vidimo da se naš zahtjev ignoriše i ne potpisuje adekvatno. To ćemo raditi u budućnosti, idemo sa tužbama. Nemamo zakon o medijima koji bi to riješio. Šteta koju trpimo je nemjerljiva. Troše se resursi da se dođe do neke informacije počevši od ljudi i kadrova osposobljenih da rade taj posao, ulažete rad i vrijeme, a onda samo neko dođe da pokupi kajmak”, kaže Gojković Arbutina.

Šta kaže zakon?

U takvom okruženju granica između dozvoljenog dijeljenja i nezakonitog preuzimanja sve se više briše, dok posljedice najčešće snose oni koji sadržaj stvaraju, a ne oni koji ga kopiraju.

Vještak iz oblasti autorskog i srodnih prava Milica Đurić navodi da novinarski članak uživa zaštitu u skladu sa Zakonom o autorskim i srodnim pravima BiH, koji štiti način izražavanja, ali ne i samu informaciju.

“Novinarski tekst ne smije se kopirati i koristiti u cjelini ili u njegovom suštinskom dijelu. Dozvoljeno je, osim ako autor to zabrani, citiranje manjeg dijela uz obavezno navođenje autora i izvora. Sporno je što zakon ne precizira tačan obim, već se koristi formulacija “u manjem obimu”, što se tumači tako da se ne preuzima suština djela”, pojašnjava Đurić.

Dodaje da postavljanje linka na izvor ne legalizuje neovlašteno kopiranje, kao i da povreda autorskog prava nastaje kada se sadržaj prenosi bez dozvole, posebno ako zamjenjuje originalni izvor i obraća se novoj publici.

Na pitanje šta mediji i novinari mogu da preduzmu da bi se zaštitili od preuzimanja, govori da je potrebno prikupiti i arhivirati dokaze i sporne sadržaje za slučaj sudskog postupka.

“Zatim opominjete i zahtijevate da prekinu sa tom praksom i prijavite platformama i hosting provajderu. Kao krajnja mjera, ali i najsigurnija je sudska zaštita kojom ćete tražiti da se spriječi narušavanje ugleda autora i naplata adekvatne odštete“, govori Đurić.

Kaže da se sadržaj preko društvenih mreža dijeli brzo i masovno, često bez razumijevanja razlike između dijeljenja linka što je dozvoljeno i kopiranja sadržaja što predstavlja povreda autorskog prava. Uz sve to je veoma teško kontrolisati i identifikovati sve one koji učestvuju u povredi autorskih prava.

Konkretni prijedlozi šta možemo uraditi

Autorska prava nad fotografijama u BiH poslednjih godina su u najvećoj mjeri regulisana, jer ih je sad lako otkriti po digitalnom tragu, te se sve manje medija usuđuje da ih krši. To nije moguće uraditi sa tekstovima. Zato redakcija portala CAPITAL planira narednih mjeseci organizovati sastanke sa vlasnicima i glavnim urednicima kredibilnih štampanih i elektronskih medija na kojem će predložiti konkretna rješenja za sprečavanje neovlaštenog preuzimanja tekstova.

Ova praksa je postala zabrinjavajuće masovna da ugrožava opstanak medija koji proizvode svoj sadržaj. Pokušaćemo doći do zajedničkog dogovora i potpisivanja sporazuma kojima ćemo regulisati međusobne odnose i precizne načine preuzimanja sadržaja. Svi mediji koji ne prihvate „pravila igre“ neće moći preuzimati sadržaj čak i ako ga ispravno linkuju i potpišu, te će biti suočeni sa odštetnim tužbama.

CAPITAL