SARAJEVO – Rezultati Regionalnog indeksa otvorenosti za 2024. godinu pokazuju da u Bosni i Hercegovini, ali i u regionu, nije došlo do značajnog napretka u transparentnosti i odgovornosti institucija zakonodavne i izvršne vlasti.

Udruženje građana i građanki “Zašto ne” već devetu godinu sprovodi istraživanje u okviru Regionalnog indeksa otvorenosti, u saradnji s partnerima iz Crne Gore (Centar za demokratsku tranziciju – CDT), Sjeverne Makedonije (Metamorphozis) i Srbije (Partneri za demokratske promene Srbija). Cilj istraživanja jeste da se izmjeri stepen transparentnosti, otvorenosti i odgovornosti institucija zakonodavne i izvršne vlasti u četiri zemlje regiona, putem četiri ključna principa: transparentnost, pristupačnost, integritet i efikasnost.

U BiH su 2024. godine obuhvaćene 104 institucije: Savjet ministara BiH, entitetske vlade, oba doma Parlamentarne skupštine BiH, oba doma Parlamenta FBiH, Narodna skupština Republike Srpske, ministarstva na državnom i entitetskom nivou te nasumično odabrani organi uprave na državnom i entitetskom nivou, saopštili su iz ove organizacije.

Otvorenost parlamenata u BiH i regionu

Parlamenti imaju ključnu ulogu u nadzoru nad izvršnom vlašću i donošenju zakona, ali podaci pokazuju da u BiH transparentnost parlamentarnog rada i dalje nije na zadovoljavajućem nivou.

“Ukupan prosjek otvorenosti parlamentarnih institucija u BiH iznosi 48 odsto. Najbolje rezultate ostvaruje Parlamentarna skupština BiH s 59,9 dosto, dok su Parlament Federacije BiH s 40,5 odsto i Narodna skupština RS s 39,6 odsto znatno lošije ocijenjeni. U poređenju s Crnom Gorom i Sjevernom Makedonijom, gdje parlamenti bilježe iznadprosječne rezultate, BiH i Srbija nalaze se pri dnu regionalne ljestvice”, pokazalo je njihovo istraživanje.

Analiza pokazuje da pojedina unapređenja zahtijevaju isključivo tehničke i administrativne mjere, poput redovnog objavljivanja budžetskih dokumenata, izvještaja o radu ili glasanja zastupnika/ca i delegata/kinja, ali i da je za stvarni napredak ključna spremnost rukovodstva institucija da otvorenost shvate kao obavezu prema građanima i građankama, a ne samo formalnu praksu.

U tom smislu, može se zaključiti da je otvorenost parlamentarnih institucija u BiH i dalje parcijalna, neujednačena i uglavnom ograničena na minimum potrebnog, pri čemu nedostaje sistemski pristup koji bi osigurao dosljedno ispunjavanje standarda transparentnosti i odgovornosti prema javnosti.

Analiza “Otvorenost zakonodavne vlasti u Bosni i Hercegovini i regionu” dostupna je na ovom LINKU.

Otvorenost institucija izvršne vlasti u BiH i regionu

Kada je riječ o vladama, rezultati pokazuju značajne razlike između institucija. Najbolje rangirana institucija u BiH jeste Vijeće ministara BiH sa 73,7 odsto, čime se svrstava odmah iza Vlade Sjeverne Makedonije (77,3 odsto) i predstavlja rijedak pozitivan primjer u BiH.

Nasuprot tome, entitetske vlade ostvaruju prosjek od svega 35 odsto, što je među najnižim rezultatima u regionu. Ukupni prosjek izvršne vlasti u BiH je 48 odsto, gotovo identičan prošlogodišnjem, što potvrđuje da nije bilo suštinskog napretka.

“Problem posebno dolazi do izražaja na nivou ministarstava i organa uprave, gdje BiH bilježi najslabije rezultate u regionu. Dok ministarstva u Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji postižu prosječan rezultat iznad 40 odsto, u BiH on iznosi svega 34 odsto, što našu zemlju stavlja na posljednje mjesto u regionu. Slična situacija je i kod organa uprave: prosjek u BiH je 32,4 odsto, opet najniži u regionu, dok Crna Gora, Srbija i Sjeverna Makedonija ostvaruju bolje rezultate”, kažu u organizaciji “Zašto ne”.

Posebno zabrinjava činjenica da su u uzorku zabilježeni slučajevi institucija koje nemaju funkcionalne web stranice niti objavljuju osnovne informacije o radu, što onemogućava javnost da ostvari čak i minimalan uvid u njihov rad.

Analiza “Otvorenost izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini i regionu” dostupna je na ovom LINKU.

Nalazi istraživanja upućuju na duboko ukorijenjene probleme u funkcionisanju institucija u BiH. Otvorenost i transparentnost često se svode na deklarativne obaveze, dok se izostavlja dosljedna i sistemska praksa. Pojedina poboljšanja, poput redovnog objavljivanja budžeta, izvještaja i informacija o platama, zahtijevala bi minimalne tehničke napore, ali izostaju zbog nedostatka političke volje.

Suštinski napredak moguć je tek putem strateškog pristupa transparentnosti, obavezujućih standarda i dosljedne primjene principa otvorenosti u radu institucija. Dok pojedine zemlje regiona bilježe napredak, BiH i dalje stagnira, a povjerenje građana/ki u institucije time ostaje ozbiljno narušeno.